Više od dvije godine pandemija koronavirusa naša bila je naša svakodnevica. Većina se nas (neki više, neki manje) navikla na dezinfekciju ruku, zaštitne maske, fizičku distancu, smanjen broj ljudi na okupljanjima i na ostale mjere. Možda ste malo negodovali i prigovarali, ali ste ipak na kraju dignuli tu masku preko nosa i kupili namirnice koje su vam bile potrebne za taj ili sljedećih nekoliko dana.
Sjećate li se pomahnitalog kupovanja brašna, kvasca i toaletnog papira? Ajd´, sva sreća, bar je to iza nas.
Sad zamislite da isto tako idete u kupovinu namirnica, ali je ljeto 2019. Neobavezno razgledavate proizvode, razmišljate o tome treba li vam uistinu taj griz na akciji i jedete li ga uopće kad u trgovinu ulazi osoba s maskom na licu, dezinficira ruke odmah na ulazu i traži djelatnike i ostale kupce da se od njega odmaknu barem dva metra. Što biste pomislili?
Godinu dana kasnije, to je bila naša svakodnevica.
OKP u nekoliko rečenica
Za početak ovog dijela bih ukratko napisala nešto o opsesivno-kompulzivnom poremećaju. Skraćeno ga zovemo OKP i može različito izgledati kod različitih ljudi. Ono što ga u svim slučajevima obilježava su ponavljajuće misli i/ili radnje.
Misli (opsesije) su intenzivne i najčešće izazivaju vrlo neugodne emocije, a radnje (kompulzije) služe da se ta nelagoda umanji. Ljudi s OKP-om su obuzeti tim ponavljajućim mislima i vjeruju da su prisiljeni izvoditi određene radnje. Također, oni su najčešće svjesni da su te radnje nepotrebne, ali im se, kako tvrde, ne mogu oduprijeti.
Granice između „normalnih“ i nenormalnih“ opsesija nekada nam nisu jasne . Većina nas ipak s vremena na vrijeme ima uznemirujuće misli koje ne može izbaciti iz glave. Također, većina nas ponekad izvede neku radnju za koju znamo da je nepotrebna.
Neka digne ruku svatko tko je barem jednom zaključao vrata od stana i odmah stisnuo kvaku ne bi li provjerio jesu li vrata uistinu zaključana. Istina, taj potez je besmislen jer smo gledali kako zaključavamo stan, ali to ne znači da imamo OKP. Osoba vjerojatno ima OKP ako problemi povezani s opsesijama postanu toliko učestali i intenzivni da ometaju kvalitetu života.
Novo normalno ili OKP normalno?
Jedna od najčešćih manifestacija OKP-a je oblik koji se naziva kontaminacijski OKP (ranije se nazivao hipohondrijaza). To je strah od zaraze raznim bolestima koje se prenose prljavštinom, virusima, bakterijama, raznim kemikalijama i sl. Osim nametljivih misli i intenzivnih strahova, ljudi s ovim oblikom OKP-a obično imaju i kompulzivno ponašanje poput višesatnog čišćenja i dezinficiranja.
Pandemija je učinila brigu oko dezinfekcije i zaštitu od prijenosa virusa našom svakodnevnicom. Te se misli često odnose na naše, ali i tuđe ponašanje.
„Što ako sam bolestan i to ne znam pa prenosim viruse drugima koji od njega mogu umrijeti?“
„Što ako drugi nisu dezinficirali ruke i tako prenose potencijalno smrtonosan virus?“
„Ovaj mi se čovjek previše približio i nema masku. Možda prenosi virus i zarazi nekoga.“
„Moram prati ruke sapunom i vodom minimalno 20 sekundi, inače bi mogao zaraziti sebe i druge.“
Znači li to da većina nas ima OKP?
Odgovor je ne, većina nas nema OKP ako prije pandemije nismo imali OKP. Umjesto toga, gotovo svima se povećao broj razloga za zabrinutost i uznemirenost. Mnogi od nas možda sada može imati više suosjećanja prema ljudima koji imaju OKP. Imamo novootkrivenu svijest o tome kako je imati razne brige na umu i morati promijeniti svoje svakodnevno ponašanje kako bi se (barem prividno) umanjio broj tih briga.
Kako je bilo oboljelima i ranjivima?
Pandemije nisu samo biološki ili medicinski fenomeni već imaju i ogromne psihosocijalne implikacije i utječu na društvo u cjelini. „Novo normalno“ svakoga je promijenilo na određeni način, a posebno rizične skupine poput osoba slabijeg mentalnog i tjelesnog zdravlja, starije, nezaposlene, izolirane… Ljudi s već postojećim mentalnim poremećajima skloni su recidivima, a u ovoj pandemiji su bili posebno ranjiva skupina. Pojava psihičkih teškoća u pandemiji je učestalija zbog veće količine stresa, neizvjesnosti i izloženosti velikom broju preplavljujućih informacija.
Psihoterapija zahtijeva od klijenata s OKP-om kontrolirano izlaganje podražajima koje im izazivaju nelagodu pod uvjetom da nisu uistinu opasni te da potom ne pribjegnu kompulzivnim radnjama poput pretjeranog pranja ruku. Klijenti tada mogu uvidjeti da se uglavnom ništa strašno ne može dogoditi.
Međutim, danas svi, pa i osobe s OKP-om znamo da je opasni virus u opticaju. Sa svih strana čujemo savjete stručnjaka da provodimo one iste radnje koje se osobe s OKP-om pokušava odučiti. To je bila rutina koje smo se svi trebali držati, imali OKP ili ne.
Razdoblje pandemije mnoge je od nas navelo na preispitivanje svoje ranjivosti na ovom svijetu. Postoji velik broj ljudi koji su u ovoj pandemiji pokazali simptome OKP-a koji su s vremenom popustili, a nekima se stanje pogoršalo.
Kako je utjecaj mjera u pandemiji COVID-19 rasao, vidjeli smo povećanje stresa i anksioznosti u široj javnosti. Možda je ipak utješno da je najveći broj nas doživljavao ono što bismo nazvali relativno univerzalnom reakcijom na nešto što smatramo prijetnjom za društvo. Takve reakcije ipak imaju svoj roka trajanja i nisu vječne.
Kako simptomi OKP-a mogu postajati sve gori?
Radnje koje izvode osobe s OKP-om nazivamo ritualima i pomažu im samo kratkoročno. Nakon što ih osoba izvede, osjeća se mirnije, manje zabrinuto. Međutim, taj „efekt" traje kratko i krug se ponavlja iz dva razloga:
Rituali smanjuju neugodu, ali zbog toga postaju i sve jača navika. Ako osjetimo nelagodu i znamo da će se ona smanjiti ili nestati nakon neke radnje, normalo je da se tome teško oduprijeti. Uskoro, možemo postati robovi rituala i izbjegavanja. Tako nikada ne naučmo neki drugi, konstruktivniji, način nošenja s brigama.
Kontrolirajući nelagodu pomoću rituala, gubimo mogućnost doznati koliko je naš strah stvaran i opravdan. Prema definiciji, naše brige su djelomično nerealne, ali jedini način na koji to uistinu možemo saznati je taj da se s njima suočimo.
Postoji zanimljiva pričica koja super ilustrira ovaj gornji tekst.
Priča je o čovjeku koji je stajao na ulici i mahao rukama bez prestanka. Prolaznici bi ga upitali što to radi pa bi im on odgovorio da sprečava dolazak zmajeva. Ljudi bi mu najčešće rekli: „Pa ovdje nema zmajeva“, a on bi onda na to ponosno odgovorio: „To je dokaz da je moja tehnika uspješna!“. Osoba s OKP-om su pomalo poput tog čovjeka – rituali služe uklanjanju nepostojećih zmajeva.
U pandemiji su zmajevi bili postojeći, ali nisu bili prisutni svugdje i stalno.
Za kraj, kako pomoći sebi i drugima?
Prije svega, za one s već postojećom dijagnozom bilo je potrebno prihvatiti mogućnost pogoršanja simptoma OKP-a. Mnogi ljudi s OKP-om (ali i drugim psihičkim tegobama i poremećajima) uviđaju da se u stresnim situacijama njihovi simptomi pogoršavaju. Ova pandemija bila je nepresušan izvor stresa za gotovo sve pa i osobe bez ikakve dijagnoze. Zato je dobro vježbati imati brižne i suosjećajne misli prema sebi. Ako dođe do ozbiljnog pogoršanja potrebno je obratiti se stručnjacima koji mogu pružiti adekvatnu podršku i pomoć.
Valja istaknuti značaj negativnih misli o koronavirusu. Kontraproduktivno je prisiljavati se da ne razmišljamo o koronavirusu. Poželjno je prihvatiti da ćemo imati razne misli i da će neke izazvati neugodne emocije. Mislima zato treba dopustiti da dođu, a zatim im dopustiti da nestanu nakon nekog vremena. Također, ne treba nužno izbjegavati informacije vezane uz COVID-19 jer je to vrlo teško. Korisno je ograničiti vrijeme za izloženost tim informacijama, primjerice, dovoljno je 10 minuta dnevno.
Dobro je izraditi racionalni plan sigurnosti za kućanstvo. Dakle, dovoljno je prati ruke sapunom i vodom oko 20 sekundi ako ste napustili kuću ili ste bili u kontaktu s ljudima izvana. Važno je slijediti savjet da perete ruke tih 20 sekundi, ali ne duže. Ako je ovo teško, možete zamoliti nekoga od svojih bližnjih da vam pomogne. Ako niste napuštali kuću, najbolje je ograničiti broj pranja ruku. Ako niste sigurni kako to učiniti, perite ruke samo u određeno vrijeme: prije i poslije jela, nakon kihanja, kašljanja ili ispuhavanja nosa. Jedna od drugih higijenskih mjera koje se preporučuju u tom razdoblju je dezinfekcija određenih površina u kući. Dobro je pokušati očistiti samo površine koje su redovito u dodiru s rukama i ta dezinfekcija ne bi trebala trajati više od nekoliko minuta dnevno.
Ako smatrate da su vam opća anksioznost i stres povećani možete odraditi neke fizičke vježbe ili isprobati tehnike opuštanja i disanja. Ključno je to raditi redovito, barem jednom dnevno. Također bi moglo biti vrlo korisno zatražiti pomoć od članova obitelji ili prijatelja koji imaju slične probleme, komunicirati možete putem telefona ili interneta.
Za kraj, podsjetite se da se nitko ne može „savršeno“ zaštititi od bilo koje bolesti i da nitko od vas to ne očekuje. Ovo razdoblje je odlično za propitivanje svojih misli i traženja dokaza za njih. Stoga je uvijek korisno razgovarati s pouzdanim prijateljem, članom obitelji, svojim terapeutom ili liječnikom. Tako bismo mogli lakše shvatili kako primijeniti smjernice na način koji zadovoljava zdravstvene standarde, a da pritom ne upadnemo dublje u OKP.
Comments