Anksioznost i poteškoće povezane s njom su postale važna tema u fokusu brojnih stručnjaka i šire javnosti. Anksioznost je danas vrlo česta pojava i otprilike jedna od deset osoba obrati se liječniku zbog osjećaja zabrinutosti ili tjeskobe. Dostupni tretmani nisu uvijek učinkoviti pa je potrebno dublje razumijevanje ovih teškoća. Da bismo ih bolje razumjeli, prvo je potrebno razumjeti strah i normalnu anksioznu reakciju. To podrazumijeva razmatranje evolucijske funkcije straha i anksioznosti kao i mehanizama koji su im u osnovi
Strah, anksioznost i panika
Na početku utvrdimo razliku među spomenutim pojmovima. Strah je reakcija na trenutačnu prijetnju, a anksioznost je usmjerena na buduće prijetnje koje bi nas mogle ugroziti. Kada prelazite cestu i vidite da se auto koji juri prema vama ne zaustavlja osjetite strah, a kada se pripremate za važan razgovor za posao vjerojatno osjećate anksioznost. Ono što im je zajedničko strahu i anksioznosti je doživljaj prijetnje koji im leži u podlozi. Dakle, oba osjećaja dolaze zbog stvarne ili potencijalne prijetnje. Te su reakcije normalne i štite nas u potencijalno opasnim situacijama. Panika je malo drugačija i obično ju prati osjećaj da će se dogoditi nešto zastrašujuće i užasno. Osoba može mirno stajati u redu u banci kada ju preplavi nelagodan osjećaj po cijelom tijelu, srce joj počne snažno lupati, dlanovi se znojiti, koža crvenjeti, a uznemirujuće misli nekontrolirano letjeti po glavi. Neki ljudi čak pomisle da ćete umrijeti, poludjeti, da će napraviti nešto čudno ili da će izgubiti kontrolu nad svojim umom i tijelom. Panični napad obično se sastoji od intenzivnog osjećaja anksioznosti, najčešće dolazi naglo i traje kratko.
Evolucijska teorija
Darwin je tvrdio da sav živi svijet ima isto podrijetlo. Primjerice gen FOXP2 ima ulogu kod razvoja ptičjeg pjeva i ljudskog govora, što ide u prilog pretpostavci o zajedničkom podrijetlu. Moglo bi se reći da je evolucija proces u dva koraka. Prvi je korak stvaranje varijabilnosti kroz niz procesa što su uglavnom slučajne promjene. Drugi se korak sastoji od normaliziranja tih varijabilnosti uz pomoć prirodne selekcije. Drugim riječima, slučajnost stvara nered, a prirodna selekcija stvara red. Slučajnost nema cilja, a prirodna selekcija usmjerava. Ta dva glavna evolucijska čimbenika koegzistiraju i djeluju u harmoniji. Slučajnost, kao pozadina čitave evolucije neosporna je kao i spoznaja da selekcija predstavlja filter koji između svih slučajnih promjena propušta samo one koje donose prednost, koje omogućuju prilagodbu. Tako slučajnost i nužnost predstavljaju razvoj svijeta.
Zašto umnjake ne vade samo zubari, nego i evolucija?
Kada smo počeli razvijati poljoprivredu i kuhati hranu, ona je postala mekša. Taj prelazak na mekane žitarice zahtijevao je manje napornog žvakanja. Naši mišići čeljusti nisu više bili onako snažni kao nekada, ali su zadržavali umnjake ispod zubnog mesa povećavajući tako rizik od bolnih infekcija koje su nekad bile i smrtonosne.
Prije nekoliko tisuća godina pojavila se mutacija koja je spriječila da umnjaci uopće rastu. Sada svakoj četvrtoj osobi nedostaje barem jedan umnjak.
Evolucijska psihologija
Evolucijsku psihologiju bi se moglo jednostavno objasniti kao spoj Darwinove teorije evolucije i kognitivne znanosti. Cilj ove grane psihologije je objasniti fizičke, fiziološke i psihološke karakteristike tako da se pronađu njihove adaptacijske vrijednosti kroz razvoj naših predaka. Prema shvaćanjima evolucijske psihologije, svaka današnja karakteristika rezultat je evolucijskog procesa koja se održala jer je u nekom dijelu razvojnog procesa imala optimalnu adaptacijsku vrijednost i omogućavala je najveću vjerojatnost za preživljavanje.
Darwin je govorio o strahovima kod djece koji su postojali neovisno o iskustvu. Postavljao si je pitanje jesu li to naslijeđeni strahovi stvarnih opasnosti koje su postojale u prošlosti. Primjerice, dijete od šest mjeseci već ima strah od pada s visine, što se preklapa s razdobljem kada počinje puzati i udaljavati se od majke kao sigurne baze. U nizu različitih kultura zamijećen je strah djece od nepoznatih ljudi, što ukazuje na to da su se nepoznati ljudi često gledali kao potencijalni neprijatelji. Isto tako, uočeno je da je strah veći od nepoznatih muških osoba nego ženskih. To odgovara vjerojatnosti da su muške osobe predstavljale veću opasnost od ženskih. Nadalje, ljudi noću imaju loš vid za razliku od mnogih životinja pa traže sigurnost kada ponestane dnevnog svjetla. Ljudi većinom krevet u spavaćoj sobi okreću tako da u ležećem položaju mogu vidjeti vrata te krevet nastoje što više udaljiti od ulaznih vrata. Ovi nalazi ukazuju na pretpostavku da to ponašanje također ima adaptacijsku vrijednost.
Promjene su brze, a prilagodbe spore
Korisnost naših evoluiranih mehanizama nije optimalna. Jedan od uzroka su „evolucijski zaostaci“. Evolucija je spor proces te odgovara na selekcijske pritiske određenog okoliša koji se u mijenja. Neki su naši mehanizmi evoluirali kao rezultat selekcijskih pritisaka iz kamenog doba te nisu optimalni za današnju okolinu. Primjerice, danas preferiramo masnu i slatku hranu što je bilo adaptivno i korisno našim precima zbog oskudnih izvora hrane, ali danas dovodi do povećanog rizika od srčanog udara.
Dakle, naši biološki mehanizmi za obranu od opasnosti nisu u potpunosti prilagođeni opasnostima s kojima se danas suočavamo. Drugim riječima, naše tijelo reagira jednakim intenzitetom na prometnu gužvu kao što je u prošlosti reagiralo kada bismo vidjeli divlju zvijer koja nas je mogla ubiti. Zbog toga se može dogoditi da anksioznost aktivira kada nema stvarne opasnosti i postane pretjerana pa samim time i beskorisna. Kada se anksioznost javlja izvan realne opasnosti, odnosno kada brinemo da će se nešto loše dogoditi u budućnosti, ona gubi svoju originalnu svrhu i počinje ometati svakodnevni život.
Ok, kako sada spojiti evoluciju i anksioznost?
Svi su ljudi osjetili anksioznost i strah, te nam oni signaliziraju potencijalnu opasnost. Adaptacijsko svojstvo strahova kod ljudi je očito – potiču nas da se suočimo s izvorom opasnosti i povećavaju vjerojatnost da preživimo. Kada se bojimo naše tijelo se priprema na akcije koje se nazivaju akcija borbe ili akcija bijega. Dakle, u trenutku procjenjujemo hoćemo li se boriti protiv te opasnosti ili ćemo bježati. Osoba koja je svakodnevno prelazila rijeku po užetu ne bi dugo živjela da nije bilo straha. Osoba nije bježala nego je bila na oprezu dok se njihala iznad rijeke. Bijeg od zmija, pauka i divljih zvijeri očito nam je spašavao živote. Činjenica da ne postoji ugrađeni strah od električnih utičnica ili prekovremenih radnih sati ukazuje na to da evolucija nije imala vremena prilagoditi nas na moderan način života.
Percepcija potencijalne opasnosti izaziva anksioznost i neprestano nas drži na oprezu u slučaju moguće fizičke ili psihičke povrede. Ovi procesi su prilično neekonomični jer postoji opasnost od pretjeranog trošenja kalorija ili nekog tjelesnog oštećenja. Zašto su onda ti odgovori na stres toliko česti? Iz evolucijske perspektive odgovor je jednostavan:
Od sto potencijalno opasnih situacija, jedna smrt ima veću cijenu nego ostalih devedeset i devet lažnih uzbuna.
Anksioznost je normalna i zdrava reakcija. Svatko je doživljava u opasnim ili zabrinjavajućim situacijama. Kad smo anksiozni, svi procesi u našem tijelu se ubrzaju. Ovo ubrzavanje tjelesnih funkcija može biti korisno. To znači da smo spremni na akciju i omogućava nam da reagiramo brzo ako je to potrebno.
Anksioznost postaje problem kad se pojavi u vrijeme kad ne postoji stvarna opasnost ili kad se nastavlja dugo nakon što je stresna situacija prošla. Kad se ubrzavanje procesa u vašem tijelu dogodi onda kad ne morate poduzeti nikakve akcije, osjećaj je neugodan. Tada ćete primijetiti samo loše strane anksioznosti (sve neugodne aspekte ovih tjelesnih promjena). Tada anksioznost počinje utjecati na vaš svakodnevni život i postaje nužno da naučite kako ju kontrolirati.
Zašto onda nekada dođe do panike?
Vidjeli smo da je strah normalna reakcija na opasnost. Kako je to povezano s pojačanom anksioznosti i paničnim napadima? Zamislimo da je strah naš alarmni sustav koji nas upozorava da nešto oko nas ne valja. Nekada taj alarm počinje zvoniti u pogrešno vrijeme, kada nema prave opasnosti. Kako bismo to slikovito opisali, usporedit ćemo to s alarmima automobila koji se pale da bi ih zaštitili od lopova. Kada netko prčka po automobilu i pokušava provaliti alarm se pali. Međutim, nekada se dogodi da su alarmi preosjetljivi pa se uključuju na najmanju vibraciju ili kada puhne jači vjetar. Dakle, uključuje se kada prava prijetnja ne postoji.
Napadi panike su slični toj situaciji – alarmni sustav našeg tijela može se uključi kada nema stvarne opasnosti.
Taj se alarmni sustav razvijao milijunima godina kako bi nas zaštitio od opasnosti i to je činio vrlo uspješno. Da ga nije bilo, ne bi bilo ni modernog homo sapiensa. Alarmni sustav automobila isto nije dizajniran da raznese auto, nego da ga zaštiti. U vrijeme paničnog napada bude vrlo neugodno, ali ne i opasno. Cilj refleksa straha zaštititi je, a ne nauditi nam. Pošto dolazi do pogrešaka u detektiranju opasnosti valja na njima raditi uz pomoć edukacije, psihoterapije, ponekad i farmakopterapije.
Zaključno...
Pojedinci se ne ponašaju uvijek prema logici adaptivnih vrijednosti. U mnogim se istraživanjima, govori o prosječnom ponašanju velikog broja pojedinaca, te se ne iznose predviđanja kako će se svaki pojedinac u određenoj situaciji ponašati. Psihološke adaptacije nisu dostupne našoj svijesti, niti su sva ponašanja adaptacije, tako da bi bilo pogrešno svaki mogući aspekt ljudskog ponašanja objašnjavati unutar okvira evolucijske teorije. Unatoč tome što evolucijska psihologija ima čvrste teorijske i empirijske podloge u objašnjavanju anksioznosti ne treba brzopleto pripisivati izvore tog ponašanja isključivo evolucijom.
Na kraju, s razvojem tehnologije i genetike, mnoge su se Darwinove teorije i potvrdile. Zbog toga, s napretkom modernog društva, kolektivna misao o razvoju čovjeka se mijenja. Sve smo uspješniji u objašnjavanju i predviđanju ljudskog ponašanja. Proučavanjem evolucije znanstvenici su utvrdili da se anksioznost mijenjala te se i dalje adaptira s obzirom na zahtjeve modernog života. Što više o njoj učimo, bit će nam jasnija i lakše ćemo se s njom nositi, čak i onda kada je jako neugodna i naporna.
Opmerkingen