Kretanje kao podrška mentalnom zdravlju

Kada govorimo o brizi za mentalno zdravlje, možda prvo pomislimo na razgovor, psihoterapiju, podršku bliskih ljudi ili jednostavno na odmor. Sve je to važno, no mentalno zdravlje je puno više od toga. Ono je povezano i s našim tijelom, s disanjem, snom, razinom energije, hormonima, živčanim sustavom i svakodnevnim navikama. Upravo zato kretanje može biti jedan od jednostavnih, dostupnih i korisnih načina brige o sebi. Naše tijelo je stvoreno da se pokreće!

Tjelesna aktivnost ne utječe samo na kondiciju, mišiće i zdravlje srca već nam rezultati istraživanja pokazuju da redovito kretanje može pomoći u smanjenju simptoma depresivnosti, anksioznosti i stresa. Veliki pregled istraživanja objavljen u British Journal of Sports Medicine pokazao je da su intervencije koje uključuju tjelesnu aktivnost povezane sa smanjenjem simptoma depresije, anksioznosti i psihološke napetosti u različitim odraslim populacijama.

Važno je pritom naglasiti da kretanje nije čarobno rješenje niti zamjena za psihoterapiju, psihijatrijsku skrb ili lijekove kada su oni zaista potrebni. Osobi koja se nosi s ozbiljnijim psihičkim teškoćama ne pomaže ona poruka “samo se pokreni”. Ono što bi tada bilo korisnije je podsjetnik da kretanje može biti jedan od oblika podrške mentalnom zdravlju, ali ga treba prilagoditi osobi, njezinom stanju, mogućnostima i životnom ritmu.

Za sve one koji se možda u ovom trenutku brinu da će morati izliti litre znoja ili satima teško disati dok se kreću bespućima teretana, staza za trčanje i sl., važno je naglasiti da kretanje ne mora značiti intenzivne treninge, utrke ili neke stroge planove. Za mentalno zdravlje korisni mogu biti i hodanje, lagano trčanje, plivanje, bicikliranje, ples, joga, planinarenje, vježbe snage ili jednostavno više pokreta kroz dan.

Svjetska zdravstvena organizacija odraslima preporučuje 150 do 300 minuta umjerene aerobne aktivnosti tjedno ili 75 do 150 minuta intenzivnije aktivnosti, uz aktivnosti jačanja mišića barem dva puta tjedno. Ipak, početak može biti puno manji: deset minuta šetnje, izlazak na zrak, nekoliko laganih vježbi ili kratko istezanje.

Kretanje djeluje na više razina - kod stresa i anksioznosti može pomoći tijelu da regulira pobuđenost i otpusti dio nakupljene napetosti. Kod sniženog raspoloženja može pomoći u aktivaciji, osobito kada se osoba povlači, gubi energiju i sve manje sudjeluje u aktivnostima koje su joj ranije donosile ugodu ili smisao. U kognitivno-bihevioralnom pristupu znamo da ponašanje utječe na raspoloženje: ne čekamo uvijek da se motivacija pojavi sama od sebe, nego malim koracima stvaramo uvjete da se ta motivacija i energija postupno vrate.

Primjerice, osoba koja se nakon posla osjeća iscrpljeno ne mora odmah krenuti s ozbiljnim treniranjem - prvi korak jednostavno može biti deset minuta šetnje oko kvarta. Osoba koja se bori s anksioznošću možda neće odmah uživati u vježbanju, ali može primijetiti da joj je tijelo nakon šetnje ipak malo manje napeto - to mogu biti nijanse, a mi svaku od njih slavimo! Nadalje, netko tko se osjeća usamljeno može se uključiti u grupno hodanje, školu trčanja ili rekreativni trening, ne samo zbog aktivnosti, nego i zbog kontakta s drugima.

Važan domaći doprinos ovoj temi daje doc. dr. sc. Irena Pavela Banai, psihologinja, sveučilišna profesorica, trkačica i voditeljica Centra za mentalno zdravlje i tjelesnu aktivnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku. U istraživanju koje je provela s Draganom Glavašem na odraslim osobama, autori su se bavili povezanošću tjelesne aktivnosti i mentalnog zdravlja, ali i ulogom vjerovanja u dobrobiti tjelesne aktivnosti. Rezultati upućuju na to da nije važno samo koliko se osoba kreće, nego i doživljava li kretanje kao korisno, smisleno i povezano s vlastitom dobrobiti.

Znači, iz toga izvlačimo nešto važno - kretanje nije samo fizička aktivnost, nego ono može biti i psihološko iskustvo kroz koje osoba gradi osjećaj osobne učinkovitosti, povjerenja u sebe i doživljaj da može aktivno doprinositi vlastitom mentalnom zdravlju.

U ovom videu Irena Pavela Banai govori upravo o tim temama: o svom osobnom iskustvu, povezanosti kretanja i mentalnog zdravlja, pokretanju utrke “Trčimo za mentalno zdravlje”, osnivanju Centra za mentalno zdravlje i tjelesnu aktivnost, ali i rezultatima istraživanja koja dodatno potvrđuju koliko je ova tema važna za pojedince i zajednicu.

https://www.youtube.com/watch?v=gFNg2i8urlE&list=PLwxMCregWtTkNeutK1MgPFXDlpdlAHvJf

Kretanje ima još jednu snažnu dimenziju (ako ih već do sada nismo spomenuli dovoljno)- ono nas i povezuje s drugima. Grupno trčanje, zajedničke šetnje, rekreativne utrke i inicijative usmjerene na mentalno zdravlje mogu istovremeno uključiti tijelo, zajedništvo i osjećaj smisla. Tada kretanje prestaje biti samo “vježbanje” i postaje oblik podrške, pripadanja i brige o sebi.

Naravno, cilj nije da svi postanemo vrhunski trkači, sportaši ili ljudi sa savršenom dnevnom rutinom. Cilj nam je pronaći oblik kretanja koji je realan, održiv smislen za nas i barem donekle ugodan. Pa tako, za nekoga će to biti šetnja od 20 minuta, za nekoga ples u dnevnom boravku, za nekoga lagano trčanje, planinarenje, plivanje ili vježbe snage.

Možda zato pitanje ne treba biti: “Koliko bi se morali kretati da se osjećamo vrijedno?”, nego: “Kakvo kretanje bi danas moglo biti podržavajuće za mene?”

Mentalno zdravlje često se gradi kroz malene, dosljedne i smislene aktivnosti i kretanje je jedna od njih. Ono može biti jednostavno, dostupno, ponekad i zabavno - efekt je često snažniji nego što očekujemo!